Fenomen slomljenog prozora
1982. godine, Džejms Vilson i Džordž Keling objavili su članak u magazinu The Atlantic sa naslovom “Slomljeni prozori: policija i bezbednost u susedstvu”. Glavna premisa tog članka je da je izgled važan kada je u pitanju prevencija zločina. Manji znaci neuređenosti, poput slomljenih prozora i grafita na zidovima, signaliziraju ljudima da taj kraj propada i da je kršenje zakona tu norma. Najpre počinje sa vandalizmom i sitnom krađom, a vremenom napreduje u teže oblike kriminalnog ponašanja. Ova tvrdnja je testirana sa eksperimentom u kojem su u poštansko sanduče stavili kovertu, ali tako da se jasno vidi da se u koverti nalazi novčanica sa ciljem da saznaju koliko će prolaznika odlučiti da tu kovertu ukradu. Kada nije bilo vidljivih znakova bezakonja, 13% prolaznika se odlučilo na čin krađe, dok je taj broj bio duplo veći kada su na sanduče nacrtali grafite i pobacali smeće u neposrednoj blizini.
Ova studija potvrđuje jedan interesantan fenomen da znaci neuređenosti, poput grafita i smeća na ulici, mogu uticati da ljudi interpretiraju situaciju kao okolnosti u kojima su i drugi slični postupci dopustivi, poput sitne krađe.
Ljudi su jako osetljivi na društvene norme (informacije o tome šta drugi ljudi rade i šta odobravaju) i suptilni indikatori ovih normi mogu imati dramatične efekte na ponašanje ljudi. Kada postoje neki znakovi bezakonja, povećavaju se šanse da će ljudi kršiti zakon.
Prisetite se ovoga kada vas bude mrzelo da pometete ispred svoje kuće ili zgrade…
Izvor: Redirect: Changing The Stories We Live By - Timothy D. Wilson
Comments
Post a Comment